Rođen sam u Los Santosu, tom gradu koji nikad ne spava, svaka ulica tamo ima neku svoju priču. Moj otac Milan, on je bio tip koji se uvek snašao, ma šta se desilo, a majka Ivana, ona je bila ta tiha snaga, uvek smirena, ali kad je stvarno teško, nepokolebljiva. Od malih nogu sam nekako učio da balansiram između toga, očeve snalažljivosti i majčine mudrosti, nije bilo lako to sve pomiriti. Odrastanje tu nije bilo neka bajka, grad te brzo uhvati u svoje pravila, htela ti to ili ne. Ja sam učio da čitam ljude, da prepoznam opasnost pre nego što se stvarno pojavi, kako da ostanem korak ispred. Dok su druga deca sanjala o mirnom životu, ja sam se fokusirao na to, Milan me je učio da nikad ne pokazujem sve karte, a Ivana da ne zaboravim ko sam i odakle dolazim. To je ostalo sa mnom. Kroz godine sam izgradio svoje ime, ali ne na neki javni način, više tiho, radim pametno, uvek imam plan B negde u glavi. U ovom gradu poverenje je retka stvar, zato ga ne dajem olako, ali oni koji ga dobiju, mogu da računaju na mene, to je sigurno. Ne volim pažnju, ne tražim probleme, ali ako me pronađu, spreman sam na sve. Los Santos me je oblikovao tako. Danas znam vrednost svakog poteza, grad me nije slomio, samo me promenio. Dok drugi pričaju svoje priče naglas, moja ostaje između redova, tamo gde je samo retki mogu da shvate, ili možda ne. To je to, mislim da je dovoljno za sada.
This site uses cookies to help personalise content, tailor your experience and to keep you logged in if you register.
By continuing to use this site, you are consenting to our use of cookies.